Izlaganje sadrži teme različitih vrsta rituala sportskog nasilja koje rezultiraju izvesnim viktimiziranjem pojedinaca ili grupa, kao sto su rituali masovnih tuča policije i navijača na tribinama. Ritualno sučeljavanje rivaliziranih navijačkih grupa izvan stadiona, dogovorene masovne tuče, organizovanje “vrućeg gostoprimstva” gostujućim navijačima, ritualno “dokazivanje” na protivničkoj teritoriji izazivanjem incidenata, takođe rezultiraju brojnim povređenim učesnicima, vandaliziranjem javne i privatne imovine i ugrožavanjem života i opšte bezbednosti. Rituali unutar navijačke grupe kao što su npr. borba za prestiž i vođstvo, inicijacija novih članova, i sl. su inherentno nasilnog karaktera i kao takvi viktimiziraju poražene, mlađe, slabije, novodošavše, različite. Ritualna teritorijalnost navijačke grupe u i izvan sportskih arena podrazumeva nasilno prisvajanje delova grada ili delova tribina domaćeg stadiona, koji se smatraju kontrolisanom teritorijom određene navijačke grupe. To podrazumeva „odbranu teritorije“ svim, pa i fizičkim silama, kažnjavanje za pokušaj brisanja „svojih“ grafita, ili druge „povrede“ vazdušnog, asfaltnog ili fasadnog prostora unutar bloka zgrada koji se označava kao teritorija određene navijačke grupe. Kroz analizu pojedinih situacija ritualizovanog sportskog nasilja ukazuje se na činjenicu da do nasilja dolazi, ne slučajno i ne usled individualnih akata nepredvidljivog izbijanja agresivnosti, i sigurno ne iz prenaglašene ljubavi prema sportu i klubu za koji se navija. Kroz analizu ritualnog karaktera tih situacija, skrece se paznja da su rituali vid društveno prihvaćenog oblika ponašanja, koji zadovoljavaju interese mnogih vidljivih i nevidljivih aktera, pa su kao poželjni i korisni, a ne samo tolerisani, već kao takvi i podržani od strane moćnih drustvenih igrača.
ZORICA MRŠEVIĆ: Bila je zamenica Zaštitnika građana Republike Srbije za rodnu ravnopravnosti i prava osoba sa invaliditetom u periodu od 2008. do početka 2011. godine. Radila je kao profesorka na Fakultetu za evropske pravno-političke studije u Novom Sadu pet godina, od 2008 do 2013 gde je predavala Krivičnoprocesno pravo, Kriminologiju, Fenomenologiju nasilja i Studije roda.
Kao gostujući profesor godinu dana na Univerzitetu u Ajovi (SAD) 1996/97 predavala je Comparative feminist jurisprudence, na Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti tri akademske godine od 2001 do 2004, i na Rosa Majreder Koledžu u Beču jedne školske godine 2004. predavala je Teoriju nasilja i ženska ljudska prava. Bila programska rukovoditeljka britanske humanitarne organizacije OKSFAM kancelarija u Beogradu gde je rukovodila regionalnim projektima ženskih organizacija do 2001 pa zatim savetnica Misije OEBS-a u Srbiji za pitanja rodne ravnopravnosti od 2001. do 2008. godine.
Prethodno je 20 godina, (od 1979 do 1999) radila u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu. Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu je diplomirala kao odličan student 1977, magistrirala sa tezom „Glavni pretres u jugoslovenskom krivičnom postupku“ i 1986 doktorirala sa tezom „Obavezna odbrana u krivičnom postupku“. Pravosudni ispit je položila 1983.g.
Ona je autorka 24 knjige i preko 400 naučnih radova iz oblasti prava, teorije nasilja, rodne ravnopravnosti, ljudskih prava žena i drugih marginalizovanih grupa, i kriminologije. Zorica Mršević je posebno društveno angažovana u promociji ideje i prakse poštovanje principa nediskriminacije, ravnopravnosti polova, ljudskim pravima žena i marginalizovanih grupa, širenje znanja o njima, sarađuje sa državnim organima i institucijama, udruženjima i organizacijama koje se bave promocijom ljudskih i političkih prava i sloboda. Bila je članica Saveta za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije od 2011 do 2014, a od 2012 do 2014 tesno je sarađivala sa Kancelarijom za ljudska i manjinska prava na izradi Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije i Akcionog plana te Strategije.
Kao gostujući profesor godinu dana na Univerzitetu u Ajovi (SAD) 1996/97 predavala je Comparative feminist jurisprudence, na Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti tri akademske godine od 2001 do 2004, i na Rosa Majreder Koledžu u Beču jedne školske godine 2004. predavala je Teoriju nasilja i ženska ljudska prava. Bila programska rukovoditeljka britanske humanitarne organizacije OKSFAM kancelarija u Beogradu gde je rukovodila regionalnim projektima ženskih organizacija do 2001 pa zatim savetnica Misije OEBS-a u Srbiji za pitanja rodne ravnopravnosti od 2001. do 2008. godine.
Prethodno je 20 godina, (od 1979 do 1999) radila u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu. Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu je diplomirala kao odličan student 1977, magistrirala sa tezom „Glavni pretres u jugoslovenskom krivičnom postupku“ i 1986 doktorirala sa tezom „Obavezna odbrana u krivičnom postupku“. Pravosudni ispit je položila 1983.g.
Ona je autorka 24 knjige i preko 400 naučnih radova iz oblasti prava, teorije nasilja, rodne ravnopravnosti, ljudskih prava žena i drugih marginalizovanih grupa, i kriminologije. Zorica Mršević je posebno društveno angažovana u promociji ideje i prakse poštovanje principa nediskriminacije, ravnopravnosti polova, ljudskim pravima žena i marginalizovanih grupa, širenje znanja o njima, sarađuje sa državnim organima i institucijama, udruženjima i organizacijama koje se bave promocijom ljudskih i političkih prava i sloboda. Bila je članica Saveta za rodnu ravnopravnost Vlade Republike Srbije od 2011 do 2014, a od 2012 do 2014 tesno je sarađivala sa Kancelarijom za ljudska i manjinska prava na izradi Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije i Akcionog plana te Strategije.