Izlaganje ima za cilj da kritički sagleda odnos između (praktične) empirijske teologije i društvenih nauka na primeru socijalne konstrukcije religijske konverzije. Praktična-empirijska teologija se razume kao teorija religijske prakse koja je u stalnom dijalogu sa ostalim društvenim naukama. Pozivajući se na teorijsko-praktičnu pozadinu Ganzevoorta, Habermasa i Riceoura, autor naglašava da se praktična teologija danas razume kao hermeneutička disciplina, te se stoga mora posmatrati kao religijska interpretacija ljudskog iskustva (lived experience). U drugom delu izlaganja autor daje primer društvene konstrukcije konverzije koristeći narativni metod pri istraživanju svedočanstava o konverziji. U zaključku autor daje svoju ocenu narativno-društveno-konstrukcionističkog pristupa sa stanovišta praktične (empirijske) teologije. Autor naglašava da perspektiva društvenog konstrukcionizma otvara prostor za konstruktivni dijalog između društvenih nauka i praktične (empirijske) teologije. Ključne reči: empirijska teologija, hermeneutička metoda, odnos religiologije i teologije, konverzija, društveni konstrukcionizam. | |
Srđan Sremac radi kao naučni saradnik pri Amsterdam Centre for the Study of Lived Religion, Vrije Universiteit Amsterdam. Objavio je oko četrdeset naučnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima. Objavio je dve monografije Fenomenologija konverzije (2007) i Zavisnost, religija i identitet (2012) i priredio nekoliko zbornika radova: Konverzija i kontekst (2009); Religijska imaginacija i savremeni mediji (2010); Demitologizacija religijskih narativa na Balkanu (2012), Religija, mediji i nasilje (2013); Europe as a Multiple Modernity: Multiplicity of Religious Identities and Belongings (2013, u štampi). Suosnivač je novosadskog Centra za istraživanje religije, politike i društva.